Prva godina freelancinga tekla je dobro. Redoviti klijenti, stabilni prihodi, osjećaj sigurnosti. Nisam razmišljao o rezervama jer mi nisu bile potrebne.
Realnost sezone bez projekata
U osmom mjesecu trojica najvećih klijenata prestala su naručivati poslove. Jedan je zatvorio firmu, drugi prešao na internog developera, treći smanjio budžet. Odjednom sam imao šezdeset posto manje posla.
Problem nije bio samo u manjim prihodima. Fiksni troškovi su ostali isti: najam ureda, internet, softverske licence, zdravstveno osiguranje. Nisam imao ništa sa strane.
Kako sam analizirao situaciju
Pregledao sam financije za prethodnih osam mjeseci. Prosječno sam zarađivao više nego što mi je trebalo za život i poslovanje. Razlika je odlazila na osobne troškove koji nisu bili neophodni.
Izračunao sam koliko mi treba za tri mjeseca minimuma: najamnina, režije, poslovni troškovi, osnovna hrana. Iznos je bio oko jedanaest tisuća kuna. Da sam svaki mjesec odvojio deset posto prihoda, već bih imao tu rezervu.
Što radim drugačije danas
Svaki prihod dijelim prema unaprijed definiranom ključu. Trideset posto ide za poreze i doprinose, petnaest posto u rezervni fond, dvadeset posto za reinvestiranje u edukaciju i opremu. Ostatak je za život.
Rezervni fond sad ima pokriveno pet mjeseci minimalnih troškova. Kad dođe period bez projekata, znam da imam vremena pronaći nove klijente bez panike i prihvaćanja loših uvjeta.